Galerija Moria djeluje od 2001. godine. Veliki niz posebnosti galerije Moria, kao prostora, a zatim i njezine prakse izdvaja je iz uobičajene galerijske djelatnosti u Hrvatskoj. Prva je specifičnost prostora u kojoj se nalaze, istaknuti i odvojeni modernističkim dizajnom interijera s čeličnim uzdignutim podom, arheološki ostaci rimskog mozaika s kružnim labirintom iz 2. stoljeća te, u drugom dijelu galerije, ploče grčkog trga iz 4. st. pr. Kr. Na posebnost neporecive ljepote prostora, na koju reagiraju svi koji se zateknu u Starom Gradu na Hvaru, od umjetnika do običnih ljudi, nadovezuje se koncepcija djelovanja galerije u kojoj su u proteklih sedam godina, tijekom ljetnih mjeseci, stvarali najrelevantniji hrvatski umjetnici. Riječ stvarali, a ne izlagali, je ovdje ključna, jer je veliki broj radova nastao samo za tu galeriju, kao npr. radovi Viktora Popovića, Gorana Petercola, Damira Očka, Gorana Trbuljaka, Vlade Marteka, te umjetnika koji su tamo izlagali prošlog ljeta ostvarivši tri tematske izložbe u paru komuniciravši svojim radovima jedan s drugim: tako Kata Mijatović i Zoran Pavelić, Božena Končić Badurina i Željko Badurina, te Vlasta Žanić i Boris Grainer.
Kako je galeristica, Mejra Mujičić, i sama umjetnica, ona je djelovanje galerije od početka zamislila kao kreativan i kooperativan umjetnički proces s umjetnicima sličnog senzibiliteta i u tome je pohvalno beskompromisna. Tako nastaju suvremeni radovi visoke estetske kvalitete u malom galerijskom prostoru koji je po svojoj ljepoti i neobičnosti jedinstven u svjetskim razmjerima. Arheološki se ostaci uglavnom nalaze dobro izdvojeni i „muzealizirani“ unutar zgrada ili ograđenih prostora u vidu muzejske prakse koja se već niz godina propituje o takvoj svojoj svrhovitosti, dok su u ovoj galeriji u neprestanom kontaktu i dijalogu ne samo s publikom, već i s umjetnicima koji u njoj izlažu i čiji radovi gotovo uvijek moraju odgovoriti na tu zadatost prostora, a time i sa suvremenošću i suvremenim umjetničkim praksama.
Voditelji galerije Moria, Mejra Mujičić i Jovan Brajović, svega su ovog vrlo svjesni i svojom djelatnošću u galeriji tijekom ljetnih mjeseci stvaraju pravu oazu umjetnosti koju je prepoznala i struka, međutim, kojoj, na žalost, još uvijek, nedostaje relevantan medijski prikaz koji njihov dosadašnji program svakako zaslužuje. Godine 2005. galerija je proslavila svoju petogodišnjicu djelovanja skupnom izložbom naslova „ZaZen?“ koja je po svemu, po osmišljenosti, po postavljenim pitanjima, po umjetničkim radovima
umjetnika kao što su Ivan Kožarić, Ivana Franke, Dalibor Martinis, Nebojša Šerić Šoba i Ana Kadoić, odgovorila na svoju vokaciju i interes, a to je smirena i kontemplativna i konceptualna umjetnička djelatnost.
Do sada su u galeriji Moria izlagali: 2001. godine: japanski umjetnici Yumiko Yamazaki i Nobuhiko Ichikawa (to je bila prva izložba u galeriji na kojoj su bili suprostavljeni radovi ovo dvoje umjetnika, pri čemu je Yumiko umjetnica koja se svojim radovima kontemplativno naslanja na svoju domaću zen tradiciju, dok je Nobuhiko iznenadio svojim malim i minuciozno pretpranim prekrasnim sličicama u maniri Hyeronimusa Boscha i Arcimboldija), zatim Mejra Mujičić i Toni Meštrović na zajedničkoj izložbi i Lara Badurina; 2002. godine: Rino Efendić i David Maljković; 2003.: Ivan Kožarić (skulpturama, crtežima, grafičkim listovima i svojim tzv. „privremenim skulpturama“ sve u cilju negiranja bilo kakvih dogmi i unaprijed određenih pravila ili diskurza), Silvio Vujičić i Petar Barišić; 2004.: Igor Andjelič, Mare Milin, Goran Petercol i Viktor Popović;
2005.: Damir Očko, Goran Trbuljak i gore navedeni umjetnici na skupnoj izložbi „ZaZen?“; 2006.: Vlado Martek (koji je dijelom svoje izložbe „Pazi, sadržaj!“ reagirao na izložbu „Pretnodna izložba bila je bolja“ Gorana Trbuljaka prethodne godine, što je bila zanimljiva interakcija), Nika Radić i Ines Krasić (osobim, kontemplativnim radom o boli, kad je „šamanistički“ cijeli čelični pod galerije i mozaik prekrila tapetom flastera, dok je pukotine grčkog poda „zakrpala“ istim); 2007.: Kata Mijatović i Zoran Pavelić, Božena Končić Badurina i Željko Badurina, Vlasta Žanić i Boris Greiner.
Na kraju, potrebno je naglasiti da je puno truda i hrabrosti uloženo da se svi ovi značajni i provokativni umjetnici dovedu na jedan otok (a znamo koliko topos otoka određuje stanje svijesti) gdje je galerija smještena, što daljnje određuje nastojanja galerije u vidu razbijanja predrasuda i doskočivanja izoliranosti.
Download big plan of the gallery (1371 x 1779 pixel, 120 KB)
