FARO(PI)S 14

14. izdanje Faropisa, festivala književnosti u Starom gradu na Hvaru – portret Dževada Karahasana
Trajanje: 3 dana - 21.-23. kolovoza, 2015. g.

14. izdanje festivala književnosti Faro(pi)s bit će u cijelosti u znaku ponajvećega pisca s prostora bivše Jugoslavije i europski višekratno ovjerenoga autora bosansko-bošnjačkih korijena Dževada Karahasana. U tri festivalska dana i noći o autorovu djelu svoje će reći čak 30-ak najuglednijih međunarodnih i domaćih kritičara, teoretičara, pisaca, prevoditelja… a autor će i sam čitati ulomke iz svog impresivnog pripovjedačkog, dramskog i esejističkog djela. O djelu Dževada Karahasana govorit će: Lothar Mueller, Berlin; Helmut Boettiger, Berlin; Gabriela Vojvoda-Engstler, Saarbruecken; Katharina Wolf-Griesshaber, Muenster; Andreas Breitenstein, Zuerich; Ilma Rakusa, Zuerich; Thomas Grob, Basel; Valentina Parisi, Milano; Angelika Richter, Berlin-Halle; Alma Sarajlić, Muhamed Dželilović, Vahidin Preljević, Almir Bašović i Naser Šećerović, Sarajevo; Dijana Hadžizukić, Konjic-Mostar; Jasmina Ahmetagić, Ljiljana Šop, Beograd; Jana Unuk, Vanesa Matajc, Seta Knopp, Ljubljana; Zdravko Zima, Velimir Visković, Nikica Petrak, Ervin Jahić, Tonko Maroević, Nikica Petković, Zagreb.

Odlike su Karahasanova djela modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže: kao i hrvatski pisac, i bošnjački spisatelj je fasciniran teatrom za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, vjerojatno, romani i esejistička memoaristika.

Roman "Istočni diwan", djelo o sufijskom mučeniku Al-Halladžu, kompleksnu studiju u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku, refleksivni pasaži i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog martira, pjesnika i aforističkog mislioca. Za razliku od Selimovića u romanu "Derviš i smrt", Karahasan dobro poznaje problematiku sufizma. "Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu do danas nedovoljno cijenjeno i ocijenjeno ostvarenje u kojemu se prelamaju dokumentaristički realizam, osobno ispovjedna naracija i borgesovki irealna atmosfera.

Dževad Karahasan pripada kategoriji bosanskohercegovačih i europskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

Jovan Brajović, direktor i organizator Faropisa
Ervin Jahić, selektor

 

Bilješka o autoru u fokusu 14. izdanja Faro(pi)sa

Dževad Karahasan rođen u (Duvnu, danas Tomislavgrad 1953.), bosansko-bošnjački je književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, branio je doktorski rad. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije kao urednik za kulturna pitanja Odjek, te dramaturg u Zeničkom narodnom pozorištu.

Od 1986-93. Karahasan je na mjestu docenta za dramaturgiju i historiju drame na Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje vrši dužnost dekana. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnost Izraz u Sarajevu. Od 1993. nakon odlaska iz Sarajeva zbog rata u BiH, živi u Grazu. 1994-95. godine gostujući je profesor naUniverzitetu u Salzburgu, 2001. u Innsbrucku, a u Berlinu od 2009-10. 1995. godine postaje stipendist DAAD Berlin, a 1995. i 1997. je lektor za za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Odsjeku za slavistiku Univerziteta u Göttingenu. U akademskoj godini 2007/08. je stipendist naučnog kolegija Wissenschaftskolleg u Berlinu.

Od 1993. radi kao dramaturg za pozorište ARBOS – Gesellschaft für Musik und Theater. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u Austriji (Beč, Krems, Hallein, Eisenstadt, Salzburg, Villach, Klagenfurt), Njemačkoj (Gera, Erfurt, Berlin, Leipzig), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Ukrajini (Odesa), Češkoj (Prag, Hradec Králové, Brno), Kosovu (Priština), Poljskoj (Szczecin), Singapuru (Singapore Arts Festival) i SAD (Washington D.C.). Živi i radi u Grazu i Sarajevu sa suprugom Draganom Tomašević-Karahasan.

 

 Bibliografija

 

Nagrade

1981. Nagrada "Veselin Masleša", Sarajevo;
1990. Jugoslovenska nagrada za roman, Sisak;
1991. Književna nagrada franjevačke provincije Bosna Srebrena;
1994. Nagrada "Bruno Kreisky" za političku knjigu, Beč;
1996. Evropska nagrada za esej "Charles Veillon", Pariz;
1996. Nagrada Stadtschreiber von Graz;
1999. Nagrada Herder, Beč;
2004. Leipciška književna nagrada za evropsko razumjevanje, Leipzig;
2010. Slovenačka Nagrada Vilenica, Vilenica;
2012. Počasna nagrada Nagrada Heinrich Heine Heinrich Heine, Düsseldorf;
2012. Goethe medalja, Goethe instituta, Düsseldorf;

 

FARO(PI)S 13

Završio 13 faropis. Prvu večer trinaestog po redu Književnog festivala Faro(pi)sa na prepunom trgu Škor u Starome Gradu na otoku Hvaru impresije o svom kolegi i prijatelju Tonku Maroeviću iznosili su Slobodan Prosperov Novak, Veljko Barbieri,  Aldo Čavić, Jakša Fiamengo, Sinan Gudžević, Sanja Roić, i Goran Matović dok su se telefonski javili Tahir Mujičić koji je svojim „Sonetom o Tonku” nasmijao publiku, te Hrvoje Šercar.

U opuštenoj i emotivnoj atmosferi kolege su čitali eseje o Tonku, prepričavali anegdote, kazivali i reinterpretirali njegove sonete, govorili koliko je Tonko utjecao na njihov život i stvaralaštvo, čitali njima najdraže Tonkove  sonete i tekstove... Na kraju večeri koju je moderirala Dijana Burazer prisutnima se obratio vidno ganut Tonko kojeg su kolege i publika snažnim aplauzom pozdravili i pozvali na bis.

Druge večeri festivala, Tonko je uzvratio prijateljima predstavljajući njihovo stvaralaštvo, nakon čega su oni čitali svoje rukopise. Dialog se nastavio Maroevićevim replikama  a Tonko je „replicirao“ tekstovima iz svoje bujne i bogate  poetske, eseističke i književnopovjesničarske imovine. Publiku su nasmijali Sinan Gudžević koji je potaknuo Tonka da ispriča anegdotu o tome kako je svojevremeno obranio penal Vukasu, te Nikola Petković koji je „prepravio“ dva Tonkova soneta i pročitao svoje pjesme na čakavskom koje je napisao kao osamnaestogodišnjak.Večer je završila telefonskim javljanjem Ervina Jahića, ovogodišnjeg selektora festivala, koji je uz Jovana Brajovića, organizatora festivala najzaslužniji za koncept “Tonkovih dana”. Jahić nije mogao osobno nazočiti događanju zbog bolesti. Trečeg dana Faro(pi)sa na trgu Sveti Stijepan publiku je oduševila predstava „Borges-ogledala” u izvebi Gorana Matovića i Tonka Maroevića, kojom je obilježen 115 rođendan Jorge Luis Borgesa.

Tijekom Festivala održale su se promocije knjiga „Vrijeme je za gozbu” Veljka Barbijeria, koju su predstavili Slobodan Prosperov Novak, Tonko Maroević i Beti Lučić, knjiga “Muzej Majka“ Tanje Novak o kojoj su nadahnuto govorili  Nikola Petković i Veljko Barbieri, te knjiga “Tajna Bosanskog štapa” Enesa Ratkušića koju je predstavio profesor filozofije Mensud Medar, a koje su posjetitelji palače Bianchini slušali s velikom pažnjom.

 

FARO(PI)S 12

Završio 12. faropis. U nedjelju navečer, završio je ovogodišnji FAROPIS koji se od 23.-25. Kolovoza održao u Starom Gradu na Hvaru. Prvo večer su, za hvarsku publiku, čitali svoja djela Renato Baretić, Tahir Mujičić, Joško Božanić, Stipe Čuić i Bože Čović. Drugu večer Faropisa obilježila je promocija romana prvijenca Tahira Mujičića “Budi Hamlet, pane Hamlete”. Roman je ovogodišnji dobitnik nagrade žirija T-portala kao roman godine. O djelu su govorili urednik i nakladnik AGM a Bože Čović, Veljko Barbijeri, Stipe Čuić, Joško Božanić, Tonko Maroević i Renato Baretić. Tonko Maroević je na promociji pročitao sonet koji je posvetio Tahiru Mujičiću. S obzirom da se radi o generacijskim prijateljima, bilo je različitih anegdota. Primjerice, Baretić je priznao da je pročitao samo 50 stranica romana. Publiku je zabavio pričom da nikada ranije nije bio promotor romana koji nije pročitao, te da, eto, o Tahiru i njegovom romanu može govoriti “na licu mjesta”. U Starigradu se čulo da je Mujičićev roman takav da se svatko može poistovijetiti sa jednim od likova. Mujičić se u romanu koristi izmišljenim čehatskim jezikom, kojim, kad se služi u Češkoj, Česi ga razumiju, ali ga u čudu gledaju.

Treću večer otvorio je Tahir Mujičić, čitajući odlomke svog nagrađenog romana. Nakon Mujičića na Škoru je čitao mladi slovenski pjesnik Andrej Grilc, dobitnik više međunarodnih nagrada, kojeg je najavio akademik Tonko Maroević. Ime koje je bilo nepoznato hrvatskoj publici i sudionicima Festivala, oduševio je svojim nastupom. Uz to, Grilc je dobio veliki broj čestitki od kolega, a to je bio njegov prvi nastup u Hrvatskoj kojim je u potpunosti opravdao povjerenje I poziv organizatora. Veljko Barbijeri je u svoja dva nastupa na Faropisu pročitao dvije priče koje je napisao na dan čitanja. Završne večeri pročitao je priču o Don Quiechottu I njegovim gurmanskim putešestijama.

Nakon toga, publici je odlomke iz romana “Vjernik” čitao književnik iz BiH Edin Urjan Kukavica.Kukavica je oduševio bogatim književnim izričajem, živopisnošću likova, te pričom koja živi i po nekoliko života, a nosi jedinstvenu poruku. Njegovi likovi su unutarnje ličnosti koje potiču iz duhovnog okruženja.

PROMOCIJA ROMANA “VJERNIK” EDINA URJANA KUKAVICE

U subotu, u 11,30h, u atriju dominikanskog samostana održala se promocija Urjanovog romana “Vjernik”.Likovi u “Vjerniku” pokušavaju razapeti čovjeka između onoga što misli da život jeste I onoga što želi da život bude. Čovjeku, razvučenom konopcima ovosvjetskih I onosvjetskih želja, na kraju njegov učitelj govori kakav život zaista jeste. Akademik Maroević iskreno je komplimentirao autoru, čije je spisateljstvo nadahnulo I kolege, ali I sve prisutne na Trgu Škor. Kukavica je u romanu pitanje dvostrukosti proveo sistemski. Tako je u “Vjerniku” život dobio sjenu, a smrt je dobila svjetlost. Sve je ispisano svježinom čovjeka koji se zna nasmijati, pa štivo primamo izuzetno prisno – kazao je, između ostalog, akademik Maroević. Književni festival Faropis zatvorio je Tonko Maroević koji sve ove godine uživa posebne simpatije organizatora, publike i sudionika festivala. Čitao je svoje sonete, a publika je Maroevića I vise puta zvala na bis.  Organizator je i ove godine dodijelio novčanu nagradu za najdojmljiviji nastup. Ovog puta, u vrlo jakoj konkurenciji, nagradu nagradu je dobio Edin Urjan Kukavica.


FARO(PI)S 11

Završio 11 faro(pi)s u Starom Gradu na Hvaru od 21.-23. kolovoza. Posebnost ovogodišnjeg festivala je gostovanje književne reprezentacije iz Bosne i Hercegovine pod selektorskom palicom Zilhada Ključanina. Prva večer festivala protekla je u znaku bosanskohercegovačke književnosti. Pred mnogobrojnom publikom, pisci su na jednom od najljepših trgova na Jadranu, u izboru sveučilišnoga profesora, pjesnika i prozaika Zilhada Ključanina tokom dva sata nedvojbeno pokazali vitalizam i bujnost recentne bosanskohercegovačke pjesničke i prozne scene. Pritom se, živopisnim nastupom i iznimnim stihovima, ponajviše istaknuo Admiral Mahić, autor koji iako ne živi od poezije zasigurno živi za nju. Nakon svake pjesme, nagrađen pljeskom i jednodušnim simpatijama publike, Mahić je dojmljivom estradno-recitativnom gestom bio šlagvort za light verse Mire Petrovića, mostarskoga pjesnika i urednika, koji je pak razgalio starogradsku publiku angažiranim i duhovitim stihovima. Uz bok Mahiću, ništa manje uvjerljivo, stihove je čitao i Asmir Kujović, ponajbolji autor srednje generacije bosanskohercegovačkih pjesnika, koji je komornim čitanjem posvjedočio svu puninu vlastite pjesme garnirane suptilnom ispovjednošću i transcendentalnom čeznutljivošću. Pjesnik i urednik Damir Uzunović čitao je iz rukopisa u nastajanju pod radnim naslovom “Tespih”, a mlada Naida Mujkić, vlastitim poetskim feminilnim buntovništvom, nedvosmisleno doznačila o relevantnosti ženskog be-ha pisma. Na koncu, Ključanin je kazivanjem svojih stihova nesumnjivo potvrdio visoko mjesto u suvremenoj be-ha književnosti, status modernoga klasika.

Drugi dan festivala započeo je predstavljanjem romana “Beš” autora Edina Urjana Kukavice, o kojem su vrlo nadahnuto govorili akademik Tonko Maroević , Ervin Jahić i Ključanin.

Pred prepunim trgom Škor drugo večer čitali su hrvatski pjesnici i prozaici predvođeni šarmantnim Ervinom Jahićem. Teško je bilo koga izdvojiti jer su gotovo svi autori imali ”svoj dan”. Redom su Dragan Pavelić, Daša Drndić, Zoran Kršulj ,Ivan Herceg, Dijana Burazer, Tonko Maroević i Ivica Đikić demonstrirali visoke domete domaće književne riječi.

Završno, treće večer, svi su autori imali na raspolaganju po pet minuta i to im je bilo više nego dovoljno da izazovu ovacije kod publike tijekom čitanja, te snažne emocije kad je Brajović najavio kraj 11 Faropisa i pozvao publiku na sastanak u isto vrijeme na istom mjestu za godinu dana na 12. Faropisu.

'Još se u ovih 10 godina nije dogodila ovakva lijepa i nježna sinergija pisaca te Grada, publike i organizatora', rekao je Brajović.

Nagrada Admiralu Mahiću
Novina 11. Faropisa je i novčana nagrada koju je organizator dodijelio najdomljivijem nastupu. Ove godine odlukom žirija (izbornici i organizator) novčana nagrada je pripala Admiralu Mahiću. Publika je Mahića zvala na bis , čemu se on rado odazvao.Organizator je pozvao na 12. Faropis Mahića i Edina Urjana Kukavicu . Prvog zbog fascinantnog nastupa kojom je osvojio srca publike i organizatora, a drugog zbog činjenice da zbog bolesti u obitelji nije bio u mogučnosti doći na Hvar, a njegov roman ”Beš” je privukao pažnju hvarskih književnih sladokusaca.

U drugom desetljeću svog postojanja Faropis, u novom ruhu, pod sigurnim vodstvom neumornog vlasnika i idejnog osnivača Jovana Brajovića (osnivača i vlasnika hvarskog ”free for radija” )ide dalje, nesumnjivo obogaćujući cijelokupnu ljetnu kulturnu ponudu i svrstavajući je u najzanimljivije tijekom ljetne sezone.

 

FARO(PI)S 10

Jubilarni, 10. FARO(pi)S, starogrojski festival književnosti, ove godine cijepljen od zvučnih književnih grla, pod egidom “Živimo li u vrijeme superjunaka?”, u potpunosti je bio hommage “dobrim dusima” Staroga Grada, što su ga napustili.

Superjunaci, odnosno antijunaci, dobri dusi, kojima je bila posvećena večer, su: Marin Ribarić - slikar, Ante Starčević - glazbenik, Zvonko Todorovski - književnik, Vinko Pakušić - kroničar i pjesnik Staroga Grada te, na kraju, Miće Silić Sibe ili jednostavno - Bevanderman, kojemu je poklonjeno najviše vremena i riječi, a čiji je nedavni iznenadni odlazak, ustvari, koncipirao sam program prve večeri FARO(pi)SA.

U opuštenoj i duhovitoj atmosferi konobe sve njih je ljubavlju, riječju, slikom, pa i stripom, predstavio impresivni kvintet. Njega su činili: književnik i pjesnik Tahir Mujičić, muzeolog i pjesnik prof. Aldo Čavić, jezikoslovac prof. dr. Ivo Žanić, političar i fizičar dr. Tonči Tadić, te strip-autor samog Bevandermana, crtač i pisac Alem Ćurin.

Ujedno je, u sklopu programa, održana i promocija njegova mini strip-albuma “Jubov u jematvi”, što je zapravo prva strip-knjiga iz serijala “Bevanderman živi vječno”.

Završna večer 10. FARO(pi)SA upriličena je u perivoju Petra Hektorovića, gdje je promovirana nova knjiga Milana Ilića “Potpuna akustika” koju su predstavili Ervin Jahić i sam autor, te glazbeni recital u izvedbi Igora Pare i Zorana Kelave "Pjesme talijanke" Sabe Bobaljevića Glušca.

 

FARO(PI)S 9

Stari Grad/Hrvatska (kolovoz) – Pecs (rujan)

Galerija 'Moria' devetu će godinu za redom organizirati festival suvremene književnosti Faro(pi)s, koji prerasta u sve značajniju književnu manifestaciju međunarodnog karaktera, s osnovnom idejom sučeljavanja književnika s čitalačkom publikom. Ove godine organizatori starogradskog festivala književnosti Faro(pi)s planirali su po prvi put do kraja internacionalizirati projekt.

Ove je godine odlučeno da se festival organizira "dvodržavno i bilingvalno", te da se odaberu zemlja i grad partner. Izbor je, zbog mnogo razloga, bio Mađarska i grad Pečuh (Pecs).

2. Pečuh je ove godine kulturna prijestolnica Europe i grad u kojem će prodefilirati ponajveći europski autori s najrazličitijim kulturnim programima, ali i političari, znanstvenici, gospodarstvenici... A o "običnim" turistima, konzumentima kulture, da i ne govorimo!

NAČIN IZVOĐENJA PROGRAMA

Na čelu te trodijelne manifestacije bili bi direktori-organizatori Jovan Brajović i Slaven Vidaković... Program bi realizirale stručne ekipe na čelu s Božom Čovićem (Kapitol) i Agoston Zoltanom (Jelenkor, nakladnička kuća i najvažniji mađarski časopis za književnost), a na programima bi surađivali Tahir Mujičić te Istvan Sarossi...

Prvi dio festivala odvijao bi se u Starom Gradu na Hvaru i to 20., 21. i 22. kolovoza (postoji mogućnost pomaka termina za jedan dan) na lokacijama; trg Škor, ljetnikovac Bjankini, konoba Mlin (čitanje proze prva dva dana), te ljetnikovac Tvrdalj i kaleta pred Antikom (čitanje poezije "Pjesnici Petru", treći i posljednji dan). U programu bi sudjelovalo od 5 do 10 prozaika i pjesnika s jedne i druge strane! Čitalo bi se na originalu po jedan kraći tekst i po jedan u prijevodu. Prevedene tekstove bi čitali glumci. U sklopu programa bile bi 2 do 4 promocije knjiga i jedan okrugli stol s temom "Književni susjedi unutar i izvan EU". Drugi dio programa dogodio bi se točno mjesec dana poslije prvog (dakle, od 20. do 22. rujna) s istim sudionicima u Pečuhu. Programi bi se odvijali pretežno na otvorenim i neoficijelnim prostorima (Suradnici i partneri na odabiru lokacija i njihovoj pripremi za nastupe umjetnika bili bi s Arhitektonskog fakulteta u Pečuhu). U obzir dolaze: tvrđava Tetje, scena-dvorište u Kaptalan utci, bor pincze ponad tunela, dvorište kluba "August Šenoa" i dvorište Hrvatskog kazališta... Uz nastupe književnika organizirao bi se i okrugli stol, te također nekoliko promocija... Treći dio programa odvijao bi se u Zagrebu, mjesec listopad 2010.godine .

Na kraju trećeg skupa svi bi sudionici donijeli zajedničku deklaraciju o mogućnosti i potrebi dugoročnije suradnje tog tipa, te bi je proslijedili na odgovarajuće forume EU.

 

FARO(PI)S 8

Festival književnosti „Faro(pi)s“ djeluje već svoju osmu godinu u organizaciji Jovana Brajovića i Mejre Mujičić, voditelja galerije Moria, a pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića. Nastao je kao ljetna varijanta festivala književnosti FAK. Važan dio ove manifestacije čini pokušaj decentralizacije kulturnih sadržaja i približavanje književnosti „uživo“ prirodno izoliranim otočkim sredinama. Nezanemariv detalj u pokretanju cijelog projekta bila je i velika književna tradicija otoka Hvara, s dva naša najveća renesansna pisca, nakon Marka Marulića, Petra Hektorovića i Hanibala Lucića. Cijela književna svećanost, tijekom tri dana u kolovozu, uvijek iznova priziva hektorovićanske pučke razgovore, jer i kada se čitaju visoko književni tekstovi, atmosfera je uvijek ugodna i opuštena, dok se kasnije s piscima može razgovarati,pjevati,popiti i podružiti. U tih nekoliko dana, ustvari, u malom gradu nemoguće ih je negdje ne susresti, a veliki broj njih biva doveden na otok. Tako se stvara pozitivno zasićenje književnošću i cijeli grad živi s piscima, što je drugi veliki cilj, a ujedno i konkretna realizacija, Faro(pi)s-a. Izbornik festivala Tahir Mujičić prvog je dana festivala najavio niz događanja,predavanja,čitanja i druženja. Michael Stanić,filozof i povjesničar umjetnosti,otvorio je festival intrigantnim predavanjem o Petru Hektoroviću ,u kojem se najviše posvetio analizi fasade Hektorovićeva Tvrdalja i natpisa na latinskom jeziku koji se na njemu nalaze. Zatim je predstavljena monografija Tahira Mujičića koju je izdala nakladnička kuća „Kapitol“,te Mujičićeva zbirka pjesama „Vlaška 99“ u izdanju „Zoro press“.Prvu večer su uveličali glazbenim nastupom prvak riječke Opere Dinko Lupi I Marin Alvir kao pratnja na gitari.

Pred poprilično ispunjenim gledalištem predstavilo se 7 književnika,nejednake kvalitete,ali i pomalo sputanih tremom te nevičnih javnom čitanju svoje proze. Uz dvije dame Dijanu Burazer i Anelu Borčić čitali su redom i Milorad Bibić Mosor,gost iz Sarajeva,Admiral Mahić,Fabijan Lovrić,Zvonko Todorovski(uz pomoć glumca Kristijana Ugrine),Edi Matić. Selekcija je bila ovaj put sklona mahom debitantima(čak troje je predstavilo svoju prvu knjigu),te pokazala Faropisovu otvorenost i nastojanje da se afirmiraju potpuno nova imena hrvatske književnosti. Nažalost potpuno opravdano izostalo je čitanje proznog prvijenca S.B.Novaka.Razlog je bio u programu koji se nepotrebno odužio te prezentacija djela koje je iziskivalo ozračje s početka večeri,ne bi li polučila željeni efekt(no organizatori i dalje priželjkuju predstaviti Novakov roman prvi na autorovom otoku.Jasno u pravim uvjetima. Treći je dan Faropisa posvećen poeziji i odvijat će se na tri lokacije. S više sreće.

 

FARO(PI)S 7

U petak, 22. kolovoza, s velikim je književnim imenima kao što su akademik Tonko Maroević, akademik Nedjeljko Fabrio i Dževad Karahasan započeo 7. Faropis pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića. Festival organiziraju voditelji galerije Moria Mejra Mujičić i Jovan Brajović. Festival je započeo Tonko Maroević čitajući svoju dijalektalnu poeziju posvećenu trojici pisaca: Antunu Šoljanu, Luki Paljetku i Jakši Fiamengu. Akademik Nedjeljko Fabrio pročitao je ulomak iz svog najnovijeg, nedovršenog romana. Dobitnica nagrade Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević“ te novinarka Slobodne Dalmacije Gordana Benić iz svoje druge knjige poezije u prozi „Svijet bez predmeta“ , knjige koja je prošle godine bila vrlo zapažena u pjesničkoj produkciji. Dan kasnije, u dvorištu je palače Biankini, Tonko Maroević predstavio njezinu knjigu kao neoromantičarsku, modernističku, pa čak i pop-artističku poeziju u prozi. Dževad Karahasan , bez sumnje jedan od najsnažnijih i najdojmljivijih bošnjačkih prozaika, nastavio se na igru riječju „kara“ (turc.: crno, tamno) iz najave glumca varaždinskog kazališta Zorana Kelave, voditelja prve večeri, te rekao kako će pročitati epizodu iz svojeg najnovijeg romana „Izvještaji iz tamnog vilajeta“. Bila je to epizoda smještena u Sarajevo s dvojicom junaka koji u restoranu „Dalmacija“ raspravljaju, puni mudrih poslovica, zašto se u Hercegovini ne može živjeti. Prva večer Faropisa završila je s njemačkim piscem Helmutom Böttigerom i prevoditeljem prve njegove zbirke pjesama na hrvatskom, Sinanom Gudževićem. Predstavili su nam, na njemačkom i na hrvatskom, deset njegovih pjesama iz zbirke „Sivo zavođenje“ uz jednu pridodanu, prigodnu, posvećenu Starom Gradu u koji je netom došao. Da se bez starogrojskog dijalekta ne može, pokazalo se i na drugoj večeri Faropisa. Glumac starogrojskg kazališta Dinko Šepić, nakon čitanja pisca Dareka Smida na češkom isti je tekst u još neobljavljenom prijevodu Jakova Dulčića interpretirao u svojoj verziji na starogrojskom. Roman češkg pisca govri o sukobu generacija između I. i II. svjetskog rata. Drugu večer je vodio novinar Slobodne Dalmacije Sandro Pogutz. Na Faropisu se uvijek čitaju prigdona štiva. Gostujući pisci uvijek pomno razmisle što će predstaviti. Tako je i Ivana Sajko, najperspektivnija naša mlada dramska spisateljica, za ovu prigodu odabrala pripovijetku „Da“, izašlu u Zborniku priča o Istri urednice Alide Bremer. Zajedno s Goranom Petercolom pročitala je priču o Istri, turizmu, ljubavi, ljetu koje prolazi. Srđan Dragojević, redatelj iz Beograda kojeg naša publika poznaje po filmovima „Lepa sela lepo gore“ i „Rane“, predstavio se pročitavši uvodne scene iz scenarija za svoj novi film radnog naslova „1999.“, zamišljenog kao nastavak na gore spomenute filmove. Za razliku od filma „Lepa sela lepo gore“ o ratu u Bosni i za razliku od „Rana“ koje su se bavile živtom u Beogradu 90-ih godina, najnoviji koji će se početi snimati u rujnu, bit će priča o osmero karaktera u travanjskoj noći tijekm bombardiranja Beograda. Srđan Dragojević je 1986. godine bio dobitnik najuglednije nagrade koja se tad dodjeljivala za prvu zbirku poezije, nagrade „Branko Radičević“ te je tako počastio publiku s dvije svoje ondašnje pjesme. U subotu su nastupali i Ante Tomić i Boris Dežulović. Selektor prve dvije protekle večeri Faropisa bio je Ervin Jahić, dok će zadnja večer, u nedjelju, biti posvećena nedavno preminulom novinaru Zoranu Franičeviću koju će voditi njegova suputnica Karmen Šore uz nastupe Renata Baretića, Ivice Jakšića Puke i Žana Jakopača.

 

FARO(PI)S 6

Festival književnosti „Faro(pi)s“ djeluje već svoju šestu godinu u Starom Gradu na Hvaru u organizaciji Jovana Brajovića i Mejre Mujičić, voditelja galerije Moria.

Nastao je kao ljetna varijanta festivala književnosti FAK, kad su u Hrvatskoj književnici tek počeli javno i neformalno čitati ulomke iz svojih knjiga. Kako se radi o mjestu na jednom otoku, važan dio ove manifestacije čini pokušaj decentralizacije kulturnih sadržaja i približavanje književnosti „u živo“ i izoliranim mjestima. Nezanemariv detalj u pokretanju cijelog projekta bila je i velika književna tradicija otoka Hvara, s dva naša najveća renesansna pisca nakon Marka Marulića, Petra Hektorovića i Hanibala Lucića.

Cijela književna svečanost, tijekom četiri dana u kolovozu, uvijek iznova priziva hektorovićanske pučke razgovore, jer i kada se čitaju visoko književni tekstovi, atmosfera je uvijek ugodna i opuštena, dok se kasnije s piscima može razgovarati. U tih par dana, ustvari, u malom gradu nemoguće ih je negdje ne susresti, a veliki broj njih biva doveden na otok. Tako se stvara pozitivno zasićenje književnošću i cijeli grad živi s piscima, što je drugi veliki cilj, a ujedno i konkretna realizacija Faro(pi)s-a. Prvih godina nepovezano se, u stilu FAK-a, dovodilo pisce na otok, dok se sljedećih godina koncepcija zaokružuje i veća se pažnja posvećuje tematskim večerima. Festival nije usmjeren samo na čitanje umjetničke proze i poezije, već se tu nađe mjesta i za kronike, eseje i drame. Svih ovih godina gostovali su i pisci iz drugih zemalja (Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija,Velika Britanija,Slovenija,Crna Gora ), pa se tako nastoji dobiti i na međunarodnom karakteru manifestacije. Nakon prve dvije godine u Starom Gradu, poslije se prenosilo književnost i u druga mjesta na otoku, Vrboskoj i gradu Hvaru. Prve godine 2002. Faro(pi)s je ugostio: Renata Baretića, Miljenka Jergovića, Antu Tomića, Juricu Pavičića, Nenada Rizvanovića,Tahira Mujičića, Ćiću Senjanovića, Alema Čurina,Ivu Brešana, Ivicu Ivaniševića i Ahmeda Burića.

Godine 2003., na II. Faro(pi)s-u svoja su djela čitali: Tahir Mujičić, Jurica Pavičić, Slobodan Prosperov Novak, Senko Karuza, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Simo Mraović, Goran Nuhanović, Sinan Gudžević, Ervin Jahić, Boris Dežulović i Miljenko Jergović,Lucija Stamač. Trećim izdanjem, 2004. godine, festival dobiva svoj međunarodni karakter jer su na njemu gostovali Nail Griffiths iz Velike Britanije, Jurij Hudolin iz Slovenije te Andrej Nikolaidis iz Crne Gore pored Renata Baretića, „miljunašice“ Mire Bićanić, Borisa Dežulovića, Zorana Ferića, Tatjane Gromače, Ivice Ivaniševića, Miljenka Jergovića, Senka Karuze, Sime Mraovića, Tahira Mujičića, Drage Orlića, Borivoja Radakovića, Nenada Rizvanovića, Đermana Senjanovića i Ante Tomića.

Četvrti put, 2005. godine, manifestacija ima tematski program pod odabirom selektora Jurice Pavičića i Tahira Mujičića te se širi četvrtom večeri u Vrboskoj, pored prethodnih triju u Starom Gradu na živopisnom trgu Škor. Tada su gostovali Andrej Nikolaidis iz Crne Gore i Vladimir Arsenijević iz Srbije, zatim Pete Ayrton, Tony White, Ann Davis i Nail Griffiths iz Velike Britanije, Ahmed Burić i Irfan Horozović iz Bosne i Hercegovine te Veljko Barbieri, Stipe Čuić, Boris Dežulović, Nikola Đuretić, Zoran Ferić, Dubravko Jelačić Bužimski, Miljenko Jergović, Goran Nuhanović, Ante Tomić, Edo Popović i Roman Simić. Tada su bile predstavljene i dvije knjige, „Kroz polja Asfadela“ Nataše Badovinac Ostojić i „Majstori s mora“, antologija tekstova o Hajduku grupe autora.

Peti Faro(pi)s, 2006. godine, bio je bogat, tematski razgranat, ozbiljno se predstavilo i čitalo nekoliko novih knjiga, a sve u selekciji Tahira Mujičića i Ervina Jahića. Prva večer bila je posvećena duhovnoj poeziji te su nastupili književnik, liječnik i diplomat Drago Štambuk čitajući iz svoje zbirke „I šišmiši su ptice u bespjevnoj zemlji“, zatim bosanskohercegovački pjesnik Džemaludin Latić i svoje je pjesme popratio komentarima jer se zasnivaju na bogatoj tradiciji sufijskog pjesništva. Velid Imamović je, pak, čitao svoj prijevod „Mesnevie“ zbirke pjesama iz XIII: stoljeća majstora sufijskog pjesništva Dželaludina Rumija. Druga večer bila je posvećena recentnoj hrvatskoj književnosti uz Tonka Maroevića i Dašu Drndić koja je tada čitala ulomke iz svog tada još neobljavljenog, a sada već nagrađivanog romana „Sonnenschein“. Tu su večer nastupili i Ante Tomić sa svojim kolumnama skupljenim u knjizi „Građanin pokorni“, Emir Imamović i Boris Dežulović. Slijedećeg dana u Hektorovićevom „Tvrdolju“ svoju su poeziju čitali Joško Božanić, Tonko Maroević, Jakša Fiamengo, Ičica Barišić, Aldo Čavić, Velid Imamović, Boris Dežulović, Maja Gregl, Sanja Lovrenčić, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Džemaludin Latić i Tahir Mujičić. Peti Faro(pi)s gostovao je i u gradu Hvaru kad su čitali Slobodan Prosperov Novak, Renato Baretić, Ante Tomić i Boris Dežulović. Festival je završio s večerju u Vrboskoj posvećenoj predstavljanju knjiga četvero autora u žanru biografije: tada su iz svojih knjiga čitali Sanja Lovrenčić o Ivani Brlić Mažuranić, Maja Gregl iz knjige „Osmijeh Lucrezije Borgie“, Veljko Barbieri iz romana o Dioklecijanu te Zvonko Todorovski iz romana „Mandrač“ posvećen Petru Hektoroviću. Tahir Mujičić govorio je o romanima dviju književnica, dok je Tonko Maroević predstavio nova djela Todorovskog i Barbierija.

Šesti po redu Faro(pi)s pred mnogobrojnom publikom otvorio je poznati bolski "maestro" - "antifašistički" umjetnik sa dva prezimena i jednim nadimkom - Ivica Jakšić Čokrić Puko, svojom "Poslanicom Starograjanima" sa svoja „Tri tenora –škojara“. Manifestacija ima tematski program pod odabirom selektorice Grozdane Cvitan kada nastupaju Kalinić s “Pušaćima vremena”, gošća iransko-britanska poetesa Sholeh Johnston, Denis Peričić poznat po romanu “Hrvatski psiho” čitao je priču “Sve bi da da sam tu”, Zvonko Todorovski starogrojski zet čitao je odlomak iz novog neobjavljenog romana, zatim ispod širokog oboda šešira slušao se Ante Tomić, Nedžad Ibrišimović iz Sarajeva mnogima je bio otkriće, najprije što je odlomke iz romana govorio napamet i što je najavljen kao institucija i kao pisac predložen za Nobela iz BiH, Renato Baretić s “Pričaj mi o njoj”, Boris Dežulović s “Poglavnikova bakterija”. Moderator je bio Ervin Jahić,sa zbirkom poezije „Avganistanski kristali“predstavio se u prekrasnom đardinu palače Bijankini. FAROPIS se tradicionalno održava na prekrasnom trgu Škor koji je okružen balkonima do kojih se dolazi kamenim vanjskim stepenicama. Preko balkona, teraca,vise grmovi cvijeća koji daju dojam punine i tereta, dok se kamena arhitektura nudi u svoj svojoj čistoći i tvrdoći...